novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Jorge i Demian Bucay održali pressicu uoči gostovanja u Lisinskom

bucay
Foto: Anto Magzan, Izvor: Facebook.com/Fraktura.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

Danas je u knjižari Fraktura održana press konferencija povodom sutrašnjeg predavanja slavnog pisca Jorge Bucaya i njegova sina Demiana, koji je uz slavnog oca također pisac, psihijatar i psihoterapeut. Predavanje će se održati u Lisinskom s početkom u 20 sati, a karte nažalost više nije moguće kupiti jer su sve odavno rasprodane.

Jedan od razloga ponovnog dolaska u Zagreb je to što ovaj put dolazi u pratnji Demiana, kojemu je ovo ujedno i prvi posjet našim krajevima. Na pitanje što ga veže uz Zagreb i čemu možemo zahvaliti čast ugostiti pisca takvog kalibra i reputacije i to po četvrti put u relativno malom i dalekom mu gradu, Jorge odgovara kako postoji razlika između gradova kojima „dolaziš” i onih kojima se „vraćaš”.

Zagreb je za njega grad kojemu dolazi i iznova mu se vraća, grad uz koji ga veže njegova čitalačka publika, koji ima poseban miris – svima nama teško osjetljiv, a koji u njemu budi poseban osjećaj; da je ponovno kod kuće. Također, zanimljivo mu je koliko su njegove knjige popularne i čitane u jednoj tako dalekoj zemlji i kako je interesantno i čudno istovremeno, vidjeti svoje ime na izdanju knjiga pisanih na jeziku kojeg ne razumije niti govori.

Foto: Lorena Matešić/Ziher.hr

Oboje u zajedničkom radu i pisanju vide veliki prostor za učenje i usavršavanje, a međusobne svađe i probleme u odnosu na relaciji „otac-sin” ostavili su iza sebe, davno prije pisanja knjiga i suradnje na poslovnom planu.

Otac kao uzor

Demian o svom slavnom ocu govori s puno poštovanja i ističe kako raditi s njim i nije tako teško, navodeći pritom kako je imao prilike mnogo učiti od njega cijeli svoj život i kako je samim time zahvalan što ima tu mogućnost; razvijati se i učiti od oca koji je ujedno i najbolji predavač i pripovjedač na svijetu.

Uz to, ne zna mnogo pisaca koji imaju toliko veliku povratnu informaciju od čitatelja, i kako je ono nabolje u Jorgeovim knjigama upravo taj specifični stil pisanja, zahvaljujući kojem je uspio ostvariti bliskost i uzajamni osjećaj povezanosti sa svojom publikom.

Tajna uspjeha

Na pitanje o uspjehu i s njim u svezi komparacijom različitih dijela popularne psihologije koja se plasiraju danas, postavlja se pitanje koja je specifičnost njegovog pisanja i tajna njegova uspjeha; kako je uspio postići to da mu se čitatelji uvijek vraćaju?

Na njemu svojstven, konkretan, simpatičan i humorom prožet način komuniciranja, Jorge odgovara kako tajnu ne zna ni on sam, a ono što je bila svojevrsna prekretnica u njegovom pisanju i trenutak u kojem se njegova karijera dijeli na „prije” i „poslije”, ističe razgovor s majkom.

Naime, majka je naučila čitati kako bi mogla čitati njegove knjige, a nakon jednog Jorgeovog teksta u obliku novinskog članka dugog svega jednu stranicu, rekla mu je kako isti nije razumjela. Uspjela je članak pročitati, međutim, nije razumjela smisao i ono što je člankom htio poručiti. Nakon njegovog objašnjenja, majka ga je upitala: „A zašto to nisi napisao ovako kako si meni objasnio?”

bucay
Foto: Anto Magzan, Izvor: Facebook.com/Fraktura.hr

Tko god je imao prilike čitati Jorgeove knjige, vrlo je brzo shvatio način na koji Jorge uspijeva objasniti sve ono što nam je ponekad neshvatljivo te koliku moć izražavanja posjeduje prilikom približavanja i pojednostavljenja psihoterapije običnom čovjeku. Prilikom pisanja sam sebi postavi pitanje bi li napisano mogla razumjeti njegova majka, i zato njegove knjige nemaju konkretnu target grupu već ih mogu čitati svi.

Jorge naglašava kako ima predivna iskustva s čitateljima i kako je lijepo čuti njihove dojmove o pročitanim knjigama. Kroz šalu napominje jednu anegdotu u kojoj je čitatelj pohvalio njegovu knjigu „Alkemičar” te se i sam složio s konstatacijom da je knjiga odlična, samo što autor knjige nije on, već pisac Paolo Coelho.

Pomagač

Iako svjestan svog uspjeha, sebe voli nazivati samo „pomagačem” (HELPER) ,a kad čitatelji kažu kako im je njegova knjiga promijenila život, napominje kako tu zaslugu ne duguju njemu. Knjigu vidi samo kao svojevrsni alat koji pojedincu može poslužiti, a za veliku promjenu života pojedinca nije zaslužan ni on ni njegove knjige, već isključivo ljudi koji iz nje nešto nauče i primjene u svakodnevnom životu.

Iz tog smo konkretnog razloga, kako kaže, tvorci njegovih knjiga upravo svi mi zajedno. Demian ipak ističe očevu skromnost i naglašava kako je vidio brojne ljude kojima su očeve knjige zaista promijenile život i kako sam vjeruje da je to uistinu tako.

Jorge naglašava kako s razlogom postoje dva uha i samo jedna usta i kako možda nerijetko zaboravljamo koliko je važno aktivno slušanje druge strane. Ističe da su ljudi često u zabludi, misleći da je potrebno vikati kako bi ih se čulo.

Problemi suvremenog pojedinca

Mišljenja im se razlikuju kad su u pitanju problemi suvremenog pojedinca. Po pitanju ljudskih ponašanja i posljedičnih međuljudskih odnosa, Jorge zaključuje kako su svi problemi čovječanstva zapravo jednaki kroz vrijeme pa su samim time uvijek i aktualni. Ono što ih razlikuje je drugačija perspektiva, scenografija i kontekst.

Međutim, Demian je malo drugačijeg stava i kaže kako svi problemi poput pitanja samoće, krivice, otuđenja, u načelu i samoj svojoj srži zaista i jesu isti problemi, no, ako se ode koju stepenicu više, uvidjet ćemo da su zapravo različiti, prvenstveno u smislu načina na koji se ti konkretni osjećaji u nama pojavljuju.

Kritike

Ono što im se zamjera i često javlja u obliku negativne kritike je pisanje o očiglednim stvarima, na što Jorge kaže kako je to istina i da će nastaviti govoriti o očiglednome, sve dok te stvari ne dosegnu razinu na kojoj će biti očigledne svima; jer tada, kaže, to više neće biti potrebno izgovarati.

Sitnice koje bude zahvalnost

Nedavno sam čitala knjigu na temu osjećaja duhovnosti, ispunjenosti i zdravog načina života. Uz mnoge iznesene teme, autorica je iznijela stav o ispunjenom životu pojedinca, koji je pritom svima nama lako dostupan i moguć.

Prema njenoj teoriji, svatko od nas trebao bi ga tražiti u malim svakodnevnim događajima i u njima pronaći ono što budi osjećaj poštovanja; osvještavanje da smo okruženi stvarima koje su veće od nas samih. Za nekog to može biti religija (duhovnost), za nekog drugog pak glazba, ples, šetnja, razgovor ili meditacija. Svi oni mali rituali koji nam bude zahvalnost.

Foto: Anto Magzan, Izvor: Facebook.com/Fraktura.hr

Biti u prisutnosti jednog tako uspješnog svjetskog pisca za mene je bio jedan od trenutaka u kojem sam osjećala iznimnu zahvalnost. Jorge samom svojom pojavom zrači pozitivnom energijom i mirnoćom i zaista sam uživala slušajući način na koji komunicira i prenosi svoje znanje.

Doima se pun neke životne mudrosti i iskustva, poštovanja u odnosu s drugim ljudima i specifičnog načina na koji se odnosi prema svojim sugovornicima. Ono što je negdje i suština njegovog pisanja je činjenica da nije teško zakomplicirati stvari, reći nešto na način na koji vas drugi neće razumjeti.

Pravi je izazov izreći nešto kompleksno na jednostavan način, i pružiti informacije koje će biti lako razumljive svima, a kud veće sreće od toga da su nam Jorge i Demian upravo taj svoj talent ostavili u obliku svojih knjiga i predavanja.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari