Recenzija – “Knjiga pretpostavki i nagađanja” (Swyler, E.): Što je zajedničko cirkuskim sirenama i tarot kartama
Prvijenac američke spisateljice Erike Swyler, Knjiga pretpostavki i nagađanja, vodi nas u uzbudljiv svijet cirkuske družine i pomalo mističan svijet tarot majstora i cirkuskih sirena.
Kažu da je Erika Swyler naučila plivati prije nego što je postala stabilna na nogama, a kada se i to dogodilo, sav novac koji je imala potrošila bi na putujuće cirkuse. Tako je i nastala Knjiga pretpostavki i nagađanja, kombinacijom dvaju strana Erikinih ličnosti.
U nakladi Mozaik knjige, Knjiga pretpostavki i nagađanja hrvatskoj se publici predstavila u listopadu ove godine i na taj ih način odvela u tajne cirkusa, tarot karata i obitelji koja se polako raspada. Kroz cijelu knjigu se provlači motiv vode. Voda koja predstavlja život i ono bez čega ne možemo živjeti, obitelji Watson kroz povijest pak odnosi majke, bake i prabake. Na isti je način pokosila i obitelj Simona Watsona koji je, nakon samoubojstva majke i smrti oca, ostao jedina osoba koje bi se brinula o mlađoj sestri Enoli. No, kao i svi članovi prije, i ona ga napušta te odlazi.
Tajne istrošene stare knjige
No, kada Simon dobiva staru knjigu od vlasnika antikvarijata Churchwarry & Son, gospodina Martina Churchwarrya, sve počinje padati pod pritiskom. Simon, po struci knjižničar, postaje toliko zaokupljen knjigom te se baca u istragu. Knjiga na čijoj zadnjoj stranici piše ime Simonove bake, Verone Bonn, postaje trn u nozi Simona Watsona te mu ne dopušta da taj dnevnik cirkuske družine Hermeliusa Peabodya ostavi po strani, posebno onda kada shvati da su njegova majka, baka i druge žene iz obiteljske loze njegove majke u cirkusima glumile morske sirene. Čudno je i što su se sve utopile istoga dana, 24. srpnja. Dolaskom knjige, događa se i čudna stvar – Simonova sestra Enola dolazi u posjet, a bliži se i 24. srpanj.
Izvanredno napet roman, kroz koji doslovno proletite u nekoliko dana, dopušta nam da u isto vrijeme budemo na dva mjesta i u dva različita vremena. Dok nam s jedne strane pruža uvid u Simonov život koji se pomalo raspada, ona nam daje i isječke iz dnevnika Hermeliusa Peabodya te nam pokazuje ono što su inače mogli vidjeti samo članovi obitelji, jer cirkuski dnevnici su bili tajni za sve ostale. Kako smo svi pomalo praznovjerni i želimo vjerovati da je sve moguće, Erika Swyler koristi taj djelić i tjera nas da povjerujemo da su kletve snažne, a da se tarot kartama zaista može prikazati budućnost.
U ovom slučaju, budućnost je ukazivala na smrt. Smrt ljudi koji su mogli dugo ostati pod vodom, a koji su se neprestano utapali.
Obitelj se ne napušta
Nadalje, roman se odnosi i na obiteljske veze obitelji Watson, posebice Simona i Enole čiji razgovori završavaju svađom i vikom. No, kasnije saznajemo da se ništa u ovom svijetu ne događa slučajno, a u obitelj Watson bivaju uključeni i prvi susjed Frank i sam vlasnik antikvarijata koji je knjigu poslao. Kao da im nije dosta tereta koji nose zbog vlastite obitelji, Simon i Enola suočeni su i s mračnim tajnama njihove majke, ali i s nepoznatom povezanošću njih i Peabodyeve družine.
Obitelj je komplicirana, a ovaj roman to najbolje dokazuje. Dok s jedne strane vidimo Simona kao starijeg brata koji se brine za mlađu sestru još iz vremena kada su bili djeca, s druge strane, Enola kao odrasla osoba ne želi takav pritisak i stvara zid koji će ga držati podalje. Likovi koji se međusobno jako razlikuju obrađeni su sve do najsitnijih detalja pa imate dojam da ih znate toliko da već možete predvidjeti sljedeći korak. No, ono što ne možete predvidjeti je kamo roman vodi.
Voda posvuda
Dok Simon vodi bitku u kojoj pokušava spasiti sestru, ljubavnu vezu sa susjedovom kćeri i održati kuću koja se pomalo raspada, voda se istinski trudi da mu uzme sve. Izgubio je posao, vezu sa sestrom, uspomene na majku kao osobu koja je jako voljela njihova oca – Simonu je dosta opraštanja i tako ustrajan naposljetku zapali knjigu, nakon što ju je prepisao. No, voda i dalje prijeti.
Kada mu voda doslovno dođe do grla i obiteljsku kuću strmoglavi niz liticu, potopi i knjižnicu koja mu je služila kao utočište, Simonu se napokon poslože sve kockice u glavi te s majčinim tarot kartama, koje je naslijedila sestra, odlazi u morske dubine. Voda mu pruža utočište sve do trenutka kada mu ne istisne zrak iz pluća, no ni tada ne prestaje.
Sve je počelo, a i završava knjigom, no ovaj put potpunom knjigom o obitelji Watson. Što zapravo predstavlja savršen kraj za ovakvu priču, no sam roman je mogao završiti drugačije. Mogao je završiti dvije – tri stranice ranije, a ostatak je mogao biti ispričan kroz razgovor koji vode susjed Frank i gospodin Churchwarry jer bi na taj način roman ostao napet do kraja. Ovako je u najvažnijem dijelu za čitatelja, na kraju, ostao pomalo mlak i jednostavan.